Vrste gline: zemljano posuđe, kamenina i porculan
Zemljano posuđe, kamenina ili porculan? Glina sa šamotom ili bez njega? U ovom vodiču objašnjavam po čemu se gline razlikuju, na kojim se temperaturama peku i koju odabrati za ručno oblikovanje, lončarsko kolo, lijevanje u kalupe ili velike skulpture.
Gline za keramiku dijelimo na tri glavne vrste prema temperaturi pečenja: zemljano posuđe (približno 950–1150 °C), kameninu (približno 1150–1300 °C) i porculan (približno 1240–1350 °C). Zemljano posuđe nakon pečenja ostaje porozno, dok se kamenina i porculan sinteriraju i ne upijaju vodu. Osim toga, gline se razlikuju po šamotu, boji i namjeni: neke su izrađene za lončarsko kolo, druge za velike skulpture ili lijevanje u kalupe.
Na polici sve vreće gline izgledaju gotovo jednako. Razlike se pokažu tek u peći, a tada je za razmišljanje već malo kasno. Zato u ovom članku objašnjavam kako glina nastaje, po čemu se vrste razlikuju i kako za svoj projekt odabrati pravu. Na kraju je tablica prema namjeni.
Što je uopće glina
Glina je nastala od stijena koje su voda, led i kemijski procesi tisućljećima usitnjavali i mijenjali. Njezin je sastav sličan sastavu tla, a prevladavaju silicij i aluminij, zato gline nazivamo i alumosilikatima. U manjim količinama sadrže još željezo, mangan, kalcij, kalij i natrij, koji utječu na boju i temperaturu pečenja.
Gline dijelimo u dvije skupine:
- Primarne gline nalazimo na mjestu nastanka. Najpoznatiji je kaolin: bijel je, vrlo čist i gotovo neplastičan, dakle lijep na pogled, ali pri oblikovanju prilično tvrdoglav. Osnova je porculana.
- Sekundarne gline tijekom ledenih doba putovale su s vodom i ledom, miješale se s drugim organskim i anorganskim tvarima te taložile u udubinama. Zato su plastičnije, a nakon pečenja zbog primjesa metalnih oksida obojene. Većina glina za oblikovanje su sekundarne gline.
Gline koje kupujete u vreći su pripremljene mase: proizvođač miješa različite gline, kaolin, kvarc, talila i šamot tako da masa ima točno određena svojstva. Zato su na svakoj vreći navedeni temperatura pečenja, šamot i boja.
Tri glavne vrste gline
| Zemljano posuđe | Kamenina | Porculan | |
|---|---|---|---|
| Temperatura pečenja | približno 950–1150 °C | približno 1150–1300 °C | približno 1240–1350 °C |
| Nakon pečenja | porozno, upija vodu | sinterirana, ne upija vodu | potpuno sinteriran, može biti proziran |
| Čvrstoća | manja, rub se lakše okrhne | velika | vrlo velika uz tanke stijenke |
| Zahtjevnost | najjednostavnije za rad | srednja | zahtjevan |
| Prikladno za | početnike, škole, majoliku, dekorativne predmete, terakotu | uporabno posuđe, lončarsko kolo, skulpture na otvorenom | tanke šalice, svjetiljke, nakit, lijevanje |
| Glazure | niskotemperaturne, najširi izbor boja | visokotemperaturne | visokotemperaturne, prozirne |
Zemljano posuđe (niskotemperaturna glina)
Zemljano posuđe peče se na nižim temperaturama i nakon pečenja ostaje porozno. Bijela niskotemperaturna glina, kao što je Sibelco K 140, nakon pečenja upije približno 15 % vode. Poroznost nije nedostatak: glazura dobro prianja na porozni crijep, a niskotemperaturne glazure nude najviše živih boja. Zato je zemljano posuđe prvi izbor za majoliku i oslikavanje podglazurnim bojama, a početnicima ga i sam preporučujem.
Posudu od zemljanog posuđa koja će doći u dodir s hranom ili vodom morate s unutarnje strane u cijelosti glazirati, inače će upijati tekućinu.
- Bijela glina bez šamota SG glatka je i prikladna za tanke stijenke, fine detalje i podglazurne olovke.
- Crvena glina za majoliku AFD 55 peče se već na 980 °C.
Kamenina (visokotemperaturna glina)
Kamenina se peče na višim temperaturama, pri kojima se čestice međusobno djelomično rastale. Kažemo da se glina sinterira: crijep postaje tvrd, zvučan i gotovo više ne upija vodu. Za uporabno posuđe, kao što su šalice, tanjuri i zdjele, te za predmete koji će biti na otvorenom zato preporučujem kameninu.
Većina kamenina ima širok raspon pečenja, na primjer 1000–1280 °C. Na donjoj granici ponašaju se kao zemljano posuđe i ostaju porozne, a na gornjoj se sinteriraju. Tako istu glinu možete peći u manjoj peći na nižoj temperaturi, a kada je budete pekli na višoj, predmet će biti čvršći.
- Bijela kamenina Sibelco WM 2502 s 25 % finog šamota jedna je od najomiljenijih glina za lončarsko kolo i ručno oblikovanje. Na 1250 °C prikladna je za uporabno posuđe.
- Bijela kamenina G&S 254 prikladna je za tokarenje većih predmeta i na 1240 °C gotovo je neporozna.
- Crvena kamenina R 2505 prikladna je za srednje velike predmete i pri sušenju ne puca.
- Crna kamenina Nigra 2002 na visokoj je temperaturi potpuno crna, i bez glazure.
Porculan
Porculan nije glina u užem smislu, nego mješavina najčišćeg kaolina, kvarca i talila (glinenca). Peče se na najvišim temperaturama. Čestice se međusobno potpuno rastale, zato je porculan vrlo tvrd, bijel i kod tankih stijenki proziran.
Porculan je manje plastičan i tijekom sušenja i pečenja osjetljiviji na deformacije, pa je prikladniji za one koji već imaju nešto iskustva. Ima i dobro pamćenje: svaku pogrešku pri oblikovanju zapamti i u peći je rado pokaže. Za lončarsko kolo namijenjen je porculan Mont Blanc Witgert 011, koji je od približno 1230 °C vrlo proziran, a za lijevanje u kalupe porculan za lijevanje Mont Blanc 001. Sve porculanske mase pronaći ćete u kategoriji Porculani.
Glina sa šamotom ili bez njega
Glina se sastoji od vrlo sitnih čestica veličine približno tisućinke milimetra. Proizvođači joj često dodaju šamot: već pečenu i samljevenu glinu. Šamot djeluje kao armatura. Smanjuje skupljanje, daje glini stabilnost i sprječava da se predmet tijekom sušenja i pečenja iskrivi ili pukne.
Na vreći su navedeni udio šamota (na primjer 25 %) i veličina zrna (na primjer 0–0,5 mm). Općenito vrijedi:
- bez šamota: glatka površina, tanke stijenke, fini detalji, ugodno za lončarsko kolo, ali veće skupljanje i više pucanja,
- fini šamot (0–0,2 mm): i dalje glatka pod prstima, odlična za lončarsko kolo, npr. bijela glina 11 sf,
- srednji šamot (0–0,5 mm): univerzalan izbor za ručno oblikovanje i srednje velike predmete,
- grubi šamot (do 2 mm i više, 30–40 %): velike posude, skulpture, deblje stijenke, npr. Terra Grigia 4020 s 40 % šamota.
Šamot glini možete dodati i sami. Šamot je dostupan u bijeloj, crvenoj i crnoj boji te u različitim granulacijama. Grubi crni šamot u bijeloj glini, kao kod gline WM 3020 FS, daje predmetu i dekorativan pjegav izgled.
Boja gline nakon pečenja
Kada govorim o boji gline, mislim na boju nakon pečenja. Sirova glina može biti siva ili smeđa zbog organskih tvari koje u peći izgore. Konačnu boju daju metalni oksidi, prije svega željezni: što ga je više, to je glina crvenija, smeđa ili crna.
Na boju utječu još dva čimbenika:
- Temperatura. Ista glina na višoj je temperaturi tamnija. Crne gline, kao što je Terra Nigra 3520, postaju duboko crne tek od približno 1190 °C, a kod glina s točkicama točkice se pojavljuju od približno 1150 °C.
- Atmosfera u peći. U oksidacijskom pečenju (uz dovoljno kisika, kao u električnoj peći) željezo je smeđe, a u redukcijskom (bez kisika, npr. u plinskoj peći) tamno do crno.
Bijela glina najbolja je podloga za podglazurne boje i svijetle glazure jer boje na njoj ostaju čiste. Crvena i crna glina lijepe su i neglazirane ili u kombinaciji s bijelom engobom.
Koju glinu odabrati: tablica prema namjeni
| Što želite raditi | Kakvu glinu tražite | Primjer |
|---|---|---|
| Prvi predmeti, rad s djecom | školska glina, niskotemperaturna glina sa sitnim šamotom | Witgert 225 |
| Lončarsko kolo | plastična glina bez šamota ili s finim šamotom (0–0,2 mm) | WM bez šamota, WM 2502 |
| Šalice i tanjuri za svaki dan | kamenina pečena na gornjoj granici | WM 2502 na 1250 °C |
| Oslikavanje, majolika, živahne boje | bijela niskotemperaturna glina bez šamota | K 140, SG |
| Veće posude, skulpture | glina s 30–40 % grubog šamota | Terra Grigia 4020, Terra Nigra 3520 |
| Raku pečenje | jako šamotirana glina otporna na toplinski šok | Raku 5015, K 129 |
| Lijevanje u gipsane kalupe | tekuća masa za lijevanje | GW (zemljano posuđe), GWSZ (kamenina) |
| Tanke, prozirne šalice, svjetiljke | porculan | Mont Blanc 011 |
| Posuđe za kuhanje na vatri | vatrostalna glina | REFRAC |
| Stvaranje bez peći | glina koja se stvrdnjava na zraku | Airdry bijela |
Pet pitanja prije kupnje
Prije nego što odaberete glinu, odgovorite si na pet pitanja. Izbor sužavaju brže od bilo kojeg kataloga.
- Do koje temperature mogu peći? Temperatura Vaše peći (ili peći u kojoj ćete peći) određuje možete li odabrati kameninu i porculan ili samo zemljano posuđe. Najljepša kamenina neće Vam pomoći ako peć ne ide iznad 1100 °C.
- Što ću raditi? Lončarsko kolo, ručna gradnja, skulptura i lijevanje zahtijevaju različite mase.
- Koliko će predmet biti velik? Što je veći, to mu treba više i grubljeg šamota.
- Hoće li predmet biti u dodiru s hranom ili na otvorenom? Za svakodnevno posuđe i vrtne predmete odaberite kameninu pečenu do sinteriranja.
- Kakvu boju i površinu želim? Bijelu za čiste boje glazura, crvenu i crnu za prirodan izgled, efektne gline za točkice, mramor ili terrazzo.
Pri odabiru glazure uvijek provjerite odgovara li njezina temperatura pečenja temperaturi gline. Glazure pronaći ćete u kategoriji Glazure, a sve gline u kategoriji Gline.
Česta pitanja
Koja je razlika između zemljanog posuđa i kamenine?
Zemljano posuđe peče se na približno 950–1150 °C i nakon pečenja ostaje porozno, pa upija vodu. Kamenina se peče na približno 1150–1300 °C, pri čemu se sinterira i gotovo ne upija vodu. Kamenina je zato čvršća i prikladnija za uporabno posuđe, a zemljano posuđe nudi više živih boja glazura.
Mogu li od niskotemperaturne gline izraditi šalicu za svaki dan?
Možete, ako je s unutarnje strane u cijelosti glazirate glazurom prikladnom za dodir s hranom. Bit će ipak manje otporna na udarce i perilicu posuđa od šalice od kamenine.
Mogu li glinu peći na višoj temperaturi od navedene?
Ne. Ako glinu pečete iznad gornje granice, počinje se previše taliti, predmet se deformira, napuhne ili zalijepi za ploču u peći. Niže možete peći, ali će crijep biti porozniji i manje čvrst.
Mogu li miješati različite gline?
Na istom predmetu možete spajati samo gline sa sličnim skupljanjem i jednakom temperaturom pečenja, inače će spojevi tijekom sušenja ili pečenja puknuti. Za miješanje boja, na primjer za mramorirani izgled, najsigurnije su gline istog proizvođača i iste serije.
Koja je glina najbolja za početnike?
Školska glina sa sitnim šamotom, na primjer bijela Witgert 225. Mekana je, malo puca i oprašta pogreške.
Što znači da se glina »sinterira«?
Na visokoj temperaturi čestice gline na površini djelomično se rastale i međusobno slijepe. Crijep postaje gust, tvrd i gotovo ne upija vodu. Kamenina i porculan se sinteriraju, a zemljano posuđe ne.
Članak sam prilagodio i proširio prema priručniku Udruge Fabrika Fabijana (2011), čiji sam suurednik.
Naslovna fotografija: Karen Maes / Unsplash
Budite u tijeku
Novi članci u vašem čitaču
Dodajte blog u RSS čitač, primjerice Feedly ili Inoreader. Nove savjete, vodiče i priče lončara vidjet ćete čim budu objavljeni.
Bez prijave i bez e-pošte. Čitate kad vam odgovara.